петак, 27. септембар 2013.

KAKO SE POSTAJE ČOVEK

Srela sam te ispred one zgrade u kojoj sam nekada živela
kada sam bila bolji čovek
kada nisam bila još čovek tačnije
Otkud ti, nisam te ni pitala
Jer jednom si rekao da možeš sve, to ukida pitanja
Iako ne verujem u to, ali neću da ti kvarim zabavu
A i mislila sam da čekaš neku drugu ženu, što bi čekao mene
I to tamo gde ne živim
Iza tebe se nazirao onaj grafit koji sam na fasadi napisala davno
onda kada još nisam bila čovek
onda kada sam bila ista kao sada tačnije
Some Girls Are Bigger Than Others
od toga se danas jasno vidi samo prva reč, ostalo je izbledelo
I tako dok smo pričali
stvarno sam htela da te pitam puno toga
Ali nisam htela da čujem odgovore
Jer, šta ako kažeš nešto i to me zaboli kao nešto iz onih horor filmova u nastavcima
koje sam gledala onda kad još nisam bila čovek
onda kada sam bila kao sada
Zato samo ja pričam
Samo da ne stanem
Samo da ne čujem sebe
Samo da ne čujem tebe
Ne znam kako se to desilo, ali držala sam tvoje lice među šakama
Nežno da ne povredim sebe
Oboma nam je bilo toplo
Prepustio si se
Ali ja nisam
Stalno sam čekala da se izmaknes
Ali nisi
Na vrhu jezika ostao mi je taj ukus
sa tvoje gornje usne
nešto kao srce lubenice
jasno ga se sećam
Kao da bi me zagrlio, vidim, ruke ti nisu mirne
ali kažem rano je
jer sam to naučila od tebe
a i neću olako da predam svoje pihtijasto srce
Branim teritoriju, samo ne znam koju
Jer, šta posle
Odbrana slabi, oboje znamo da nikad nije ni postojala
Skrckao si mi volju, grlimo se
ali neću da zatvorim oči
To je moje poslednje uporište
I tako gledam preko tvog ramena
u ostatke onog svog grafita
sa zida u mene gleda ta preostala reč
SOME
Htela sam da čujem nešto lepo od tebe
Progovori više, rekla sam
Ali tako da razumem, progovori
I samo da ne bude lukavo
Oči su ti zasijale kao da ćeš stvarno nešto reći
i taman kada sam očekivala da čujem, počele su da padaju konfete po nama
malo nam je bilo čudno otkud one
bezbroj konfeta svih boja po nama
koje su se odjednom pretvorile u sneg
a sve to ispred ulaza u zgradu u kojoj sam nekad stanovala
Stajao si preblizu
Mora da je to bio san
U stvarnosti nikad nismo bili tako blizu
Iako znam da mi brada staje tačno na tvoje rame
Sneg je padao i bilo je toplo
Pucketaju obodi sna


Нема коментара:

Постави коментар